|
Abdulah
Seferović, Zadar u raljama savezničkoga zrakoplovstva, Zadar
2007. (PDF, 83MB. Pohranjeno u Zanstvenoj knjižnici, Zadar)
Ante Roca, Neidentificirana lokacija, 1945.
Dr. Janez
Milčinski, Gat na Novoj obali, 1945.
Ratko Novak,
Zavod sv. Dimitrija na Novoj obali, iza 1945.
|
Plameni jezici Drugoga
svjetskog rata dosegnuli su Zadar tek nakon kapitulacije
Italije. Grad je 10. rujna dospio pod njemačku okupaciju
(Deutsche Besetzung Zara), a od 2. studenog 1943. do 31.
listopada 1944. postao je čestom metom savezničkoga
ratnog zrakoplovstva, stacioniranoga u južnoj Italiji.
Posljedice su bile katastrofalne. Ostaci razaranja još
se i danas vide, a kontroverze oko utvrđivanja uzroka
sve se više gomilaju.
Prva velika zabluda, koja
prijeći razborit uvid u proporcije zadarske Kalvarije,
jest opće i uporno zaobilaženje savezničke ratne
dokumentacije. Talijanski, njemački i partizanski ratni
spisi dragocjeni su i nezamjenjivi za utvrđivanje
posljedica, ali izravni i kompetentni podaci o razlozima
napada mogu se naći samo u savezničkim arhivima. Sve
ostalo su „povijesna bespuća“.
Licitacija s brojem
bombardiranja također je jedan od mitova koji treba
energično odbaciti. Učestalost napada nema niti može
imati bilo kakvu vezu s uzrocima ili posljedicama
razorenosti. Grad je uništen u samo tri žestoka naleta
bombardera srednje jakosti, koncem 1943. Četiri napada
teškoga zrakoplovstva početkom 1944. godine uglavnom su
razarala već razoreno.
Brojni drugi napadi, bez
obzira koliko ih je bilo, nisu vrijedni spomena. Iznimka
je prvo bombardiranje, 2. studenoga 1943, koje nije
prouzročilo velika razaranja, ali jest broj žrtava.
Poginulo je oko 160 ljudi. Eventualno se može uzeti u
obzir i napad 17. rujna 1944, kada je uništen gradski
most.
Posljedice razaranja
uglavnom su već potanko istražene i objavljene.
Pozornost privlače još jedino saveznički ratni
dokumenti.
28. studenog 1943. U
9,55 sati s glavnoga savezničkoga uzletišta u Foggi
poletjele su četiri eskadrile s 24 američka mitchella.
Formaciju je predvodila 81. eskadrila na čelu sa
zrakoplovnim satnikom M. F. Skinnerom. Za njim su
slijedile 82, 83. i 434. eskadrila. Sve iz 12.
bombarderske skupine 12. američke zrakoplovne armije.
Zadaća na brifingu glasila je: “Zadar, brodovi ili
(unutarnja) luka. Prvi alternativni cilj Šibenik,
željeznički kolodvor i luka. Drugi alternativni cilj
željeznički most južno od Porto San Giorgia”. William F.
Cronk, obavještajni časnik 434. eskadrile nešto je
precizniji: “Bombardirati luku u Zadru, Jugoslavija.
Glavni cilj bio je napad na brodove, ali kako na putu
prema cilju nisu viđeni brodovi, odabrana je luka kao
cilj”.Eskadrila br. 81 ukrcala je 42 bombe od 225 kg i 8
od 110 kg, 82. eskadrila 30 bomba od 225 kg, 83.
eskadrila 36 bomba od 225 kg i 4 od 110 kg, a 434.
eskadrila 36 bomba od 225 kg i 12 od 110 kg. Ukupno su,
dakle, nosile 144 bombe od 225 kg i 24 od 110 kg.
Vrijeme je bilo vedro, vidljivost neograničena. Karta
cilja bila je br. 6 (c) 95/3.
Nad Zadrom su se pojavili u
11,10 sati, u kursu od oko 320 stupnjeva i na visini od
2750 do 2900 m. Izvješće 81. eskadrile je vojnički
šturo, a 82. eskadrila bilježi: “Trag eksplozija
(pattern) produžuje se točno do ceste jugoistočno od
luke i nastavlja se s obiju strana luke do ulaza na
sjeveroistočnome kraju luke. Velike eksplozije
prouzročene su na sjeveroistočnome uglu ulice koja vodi
od istočnoga kraja lučkoga mosta uz luku i na južnoj
obali ulaza u sjeveroistočni dio luke”.
Eskadrila br. 83 još je preciznija: “Trag eksplozija
naših bomba počeo je u središtu južnog kraja Poluotoka,
prošao je preko zapadnoga kraja mosta, izravni pogoci
viđeni su na mostu, zgradama i u luci na sjevernoj i
južnoj strani mosta, nekoliko naših bomba palo je u more
u luci, a trag je završio na kopnu, točno nasuprot
sjevernoga kraja Poluotoka (…) Viđen je izravan pogodak
82. eskadrile na zgradi koja sliči na tvornicu, na
kopnu, sučelice sjevernom kraju Poluotoka. Taj
neposredni pogodak izazvao je veliki požar (…)”.
8. prosinca 1943.
Debela
naslaga oblaka spriječila je 35 mitchella iz 321.
bombarderske skupine da u 11 sati napadnu Zadar. Razorni
teret od 209 bomba po 225 kg istresli su na alternativni
cilj u Pescari.
16.
prosinca 1943. “Za današnji cilj određeni su
brodovi i obala u luci Zadar, u Jugoslaviji. Leteći
najveći dio puta kroz oblake, zrakoplovi su konačno
dosegnuli cilj točno kada se vrijeme razvedrilo. U tren
oka 22 tone bomba (48000 pounds) prouzročile su pustoš
među zgradama i skladištima na području cilja”. Tako
glasi dio izvješća jedne od šest eskadrila američkih
mitchella koje su sudjelovale u najstrašnijem i
najrazornijem bombardiranju Grada.
Toga dana, u 12 sati, iz
Foggie je poletjela 82. eskadrila sa sedam zrakoplova,
83. s osam, i 434. s devet zrakoplova. Sve su bile iz
12. bombarderske skupine. Uz njih su iz 340. skupine
poletjele 487. eskadrila s devet zrakoplova, 488.
također s devet, i 489. s nepoznatim brojem letjelica,
ali se može pouzdano zaključiti da ih je bilo devet.U
formaciji je, dakle, letio 51 mitchell. Od ukupno
92 tone eksploziva, 489. eskadrila ukrcala je 22 tone, a
za 487. se može zaključiti da je nosila 13 tona. Ostale
četiri bile su natovarene sa 192 bombe od 225 kg i sa
131 od 110 kg. “Zrakoplov br. 47 zbog električnoga kvara
bacio je 1 × 110 kg bombu u more”.
Zadaća je glasila:
“Bombardiranje vojarni u Travniku (…) Ako nije moguće
naći vojarne, bombardirati željeznički kolodvor.
Alternativno – brodovi u Zadru. Ako nema ni jednoga,
bombardirati vojarne i skladišta”. Travnik nije bilo
moguće pronaći od debele naslage oblaka, pa se formacija
okrenula i uputila na Zadar.
Četiri zrakoplova iz 82.
eskadrile letjela su u sastavu 83. eskadrile, a tri u
sastavu 434. eskadrile. Od 14 do 14,09, s visine od tri
tisuće metara, formacija u 83. eskadrili bombardirala je
južni dio zadarske luke s vojarnama i skladištima u
području cilja, dok je formacija u 434. eskadrili
“najveću količinu bomba ispustila u more uzduž zapadne
strane glavne obale”.Trag
eksplozija (pattern) 83. eskadrile “počeo je točno južno
od zgrade na sjevernom kraju Poluotoka i protezao se
ravno preko Poluotoka”. Od 69 bačenih bomba, piloti su uočili čak 67 eksplozija na Poluotoku. “Viđeno je
nekoliko izravnih eksplozija na zgradama”. Također su
primijetili “Veliki naračansti plamen na krajnjem
jugoistočnome dijelu područja zadarske luke”.
Bombe prve formacije (boxa)
434. eskadrile pale su u more “istočno od Poluotoka”, a
druga formacija (box) svoj je teret istresla na “istočnu
stranu lučkog Poluotoka, od točke sjeverno od drveća
koje zaklanja vojarne. Drugo se ništa nije vidjelo zbog
oblaka i prašine od prethodnih formacija (…) Viđen je
plamen na lučkome Poluotoku, sjeveroistočni kraj
nasuprot lukobranu, a na tome istome mjestu i brod na
iskrcaju”.
Izvješća 487. i 489.
eskadrile nisu pronađena, a trag eksplozija bombi 488.
eskadrile “leži u smjeru istok – zapad, od L 10 do I 11
(Karta cilja 4/139/NA). Izravan pogodak viđen je na
obali pokraj I 11. Velika eksplozija s crnim dimom
dolazi iz zgrade na istočnoj obali uvale na položaju J
11”. Prema toj karti može se utvrditi da se oznake
odnose na raskrižje Ulice Benedikte Braun s Ulicom dr.
Franje Tuđmana, na zapadni kraj Liburnske obale i na
Ulicu Ivana Mažuranića.
30. prosinca 1943.
30.
prosinca 1943. Od 13,30 do 13,38 sati iz
Foggie poletjele su 81. i 82. eskadrila, svaka s devet
svojih zrakoplova i s po tri zrakoplova iz 434.
eskadrile. Vrijeme je bilo vedro, vidljivost
neograničena. Zadaća je glasila: “Oštećeni brod uz obalu
u luci Zadar. Alternativni cilj željeznički kolodvor u
San Benettu”. Među izvješćima o izvršenju misije izdvaja
se ono u kome piše: “Trebalo je bombirati nagnuti brod u
Zadru, a ako broda ondje nema, tada je trebalo
bombardirati luku”.
Vrijeme na cilju bilo 14,52
sati, visina 2500 m. Trag eksplozija bomba (bomb
pattern) prvih triju zrakoplova 434. eskadrile “započeo
je na središtu obale nasuprot brodu i produžio se do
plaže u blizini uvale. Bombardirano područje pokriveno
dimom, a nekoliko manjih eksplozija viđeno u blizini
uvale”. Trag eksplozija preostalih triju zrakoplova 434.
eskadrile “započeo je pokraj sjevernoga kraja broda i
proužio na jug preko obale. Rezultati bombardiranja nisu
viđeni”.
Od 81. eskadrile “Jedan je
trag započeo južno od broda s najviše bomba prebačenih u
more, a drugi je trag počeo zapadno od broda i
kontinuirano nastavio kroz Grad”. Trag bomba prve
skupine 83. eskadrile “započeo je otprilike 100 metara
jugozapadno od broda, na Poluotoku. Izravni pogoci
viđeni su na mnogim zgradama, a trag je završio blizu
područja vojnog skladišta na jugozapadnoj strani
Poluotoka. Poluotok je bio prekriven svjetlosivim
dimom”. Trag bomba druge formacije (boxa) “započeo je na
sjeveroistočnome vrhu Poluotoka, tekao je na jug preko
Poluotoka i završio otprilike na dvije trećine dužine
Poluotoka”.
Bačene su ukupno 204 bombe
od 225 i 110 kg.
9.
siječnja 1944.
Ratna
izvješća teških bombardera 15. američke zrakoplovne
armije manje su pedantna od onih što su ih podnosile
posade bombardera srednje jakosti iz 12. armije.
Štoviše, često su zbrkana. Nije primjerice jasno tko je
na današnji dan bezuspješno pokušao bombardirati Zadar:
450. ili 449. bombarderska skupina ili obje?
Obavještajni časnik 450. skupine izvijestio je kako je
17 liberatora poslano bombardirati Zadar i
„opremu u gradu“, ali su se, zbog jake naoblake, vratili
neobavljena posla. U ratnom dnevniku 720. eskadrile
stoji: “Naša prva ratna zadaća bila je protiv lučke
opreme u Zadru, Jugoslavija. Ukrcano je 12 × 225 kg
bomba opće namjene. Imali smo 12 zrakoplova na popisu;
jedan nije uzletio zbog (nekih tehničkih oštećenja),
jedan se vratio ranije s bombama, a 10 zrakoplova
odbacilo je bombe u Jadransko more”. Iz 722. eskadrile
poletjelo je sedam zrakoplova. Benford L. Lowrance,
radist i strojničar u jednome od njih, ostavio je
zanimljiv zapis o odbacivanju bomba u more: „Izgleda da
bacamo više bomba u Jadransko i Sredozemno more nego na
neprijatelja. Kruži šala da je razina obaju mora porasla
za nekoliko stopa od bomba koje smo odbacili u njih,
kada smo iz različitih razloga odustajali od zadaća“.
Zabunu
međutim unosi gotovo identično izvješće 449. teške
bombarderske skupine: “Sedamnaest B-24 (…) krenulo je 9.
siječnja 1944. napasti lučku opremu u Zadru,
Jugoslavija, i luku Drvenik kao alternativni cilj. Rano
su se vratili s oba cilja. Ni jedna tona bomba nije
bačena ni na jedan cilj zbog potpune naoblake na koju se
naišlo točno prije IP (inicijalne točke) (…)”.
16.
siječnja 1944.
U
usmenom izvješću obavještajnoga časnika (S-2) stožera
450. teške bombarderske skupine iz 15. američke
zrakoplovne armije stoji: “Pet B-24 bacilo 13 tona bomba
na glavni cilj Osoppo u Italiji. 24 naša zrakoplova
bacila 60 tona bomba na alternativni cilj Zadar,
Jugoslavija. Rezultati: (…) Lučki uređaji u gradu Zadru
dobro pokriveni. Izgleda da je potopljen veliki brod
(…).”
U ratnom
dnevniku 720. eskadrile zapisano je: “Dana 16. siječnja
ponovno smo uzeli 12 × 225 kg bomba za Zadar u
Jugoslaviji radi uništenja lučke opreme i brodova. Šest
naših zrakoplova stiglo je do cilja i bacilo bombe.
Poručnik Dalton V. Smith bacio je bombe na vrh
zadarskoga Poluotoka, a jedna je odbačena na povratku
(…)“. Ratni dnevnik 721. eskadrile, koja je letjela s
devet zrakoplova, bilježi da je bačeno 27 tona bomba „s
izvrsnim rezultatima. Ostvareni su neposredni pogoci na
lučkoj opremi, jednome brodu i jednom mostu”. U 722.
eskadrili bilo je angažirano devet zrakoplova, ali su se
tri morala vratiti, a preostalih šest bombardiralo je
Zadar sa 16 tona eksploziva. Jedan zrakoplov iz 723.
eskadrile napao je s 2,6 tona bomba opće namjene „grad
Zadar, Jugoslavija, i potopljeni brod u luci“. Tri su
napala Ossopo, jedan je srušen, a jedan je bombardirao
neki željeznički most.
22. veljače 1944. U
prvom sažetom izvješću stoji da je 38 američkih
liberatora (B-24) napalo luku i bacilo 81 tonu
bomba s dobrim rezultatima. U drugome se dodaje da je
lučka obala izravno pogođena na dva mjesta i da je
oštećen teretni brod u luci. Treće izvješće, pak, veli
da su
liberatori iz 15. američke zrakoplovne armije
napali Regensburg i Zagreb, a ostali grad Šibenik i luku
u Zadru. Na Šibenik je 67 liberatora istreslo 142 tone
eksploziva, a na Zagreb 28 letećih tvrđava 72
tone eksploziva.
25.
veljače 1944. U ratnoj kronologiji 15.
američke zrakoplovne armije stoji: “Nastavljajući
koordinirani napad s 8. zrakoplovnom armijom na europske
ciljeve, B-17 u pratnji lovaca tukli tvornicu zrakoplova
u Regensburgu. Neprijateljski lovci pružili žestok
otpor. Drugi B-17 napali zrakoplovnu luku pokraj
Klagenfurta i pristanište u Puli. B-24 bombardirali
željezničku postaju i luku u Rijeci, željezničku prugu
pokraj Zell am Seea, zračnu luku Graz i luku Zadar”.
U sažetom izvješću, pak,
piše da je devet
letećih tvrđava (B-17), koje su trebale napasti
Veneciju (vjerojatno Mestre), napalo Zadar kao
alternativni cilj (target of opportunity). Bacili su
24,1 tonu bomba. Drugi napad izvelo je 11 letećih
tvrđava (B-17). Pogođeno je stambeno područje
jugoistočno od skladišta.
Cijeli je metež pojašnjen u
Povijesti američkoga ratnog zrakoplovstva:
“Jedino bombarderi sposobni za duge letove mogli su biti
poslani tako daleko kao što je Regensburg, i premda je
15. zrakoplovna armija uputila toga dana skoro 400
bombardera, samo je njih 176 uspjelo izvršiti glavnu
zadaću. Ostali su tukli željezničke kolodvore i lučke
instalacije u Rijeci, luku Zadar, skladišta i radionice
u Puli, željezničke pruge pokraj Zell amm Seea i
aerodrom u Grazu”.
3.
ožujka 1944. Ove večeri u zračnim lukama oko
Foggie i Amendole spremala su se za polijetanje 32
wellingtona u noćni napad na glavne prometnice
oko Plovdiva u Bugarskoj. Pripadali su 205. skupini
britanskoga RAF-a, koja je letjela u sastavu
Sredozemnoga savezničkog strateškog zrakoplovstva
(MASAF). Pet ih je bilo iz 70. eskadrile i pet iz 73.
eskadrile (sqadrona) 231. winga (pukovnije), 11 iz 104.
eskadrile 236. winga, te šest iz 142. eskadrile i pet iz
150. eskadrile 330. winga. Nosili su, uz ostalo, 11
bomba od dvije tisuće kilograma (4000 lb)!
Pred samo polijetanje
doznalo se da u Bihaću boravi ili kroza nj prolazi
cijela njemačka divizija, pa su bombarderi dobili novu
zadaću. Kako u oblačnoj noći nisu uspjeli pronaći Bihać,
to su se zaputili prema Zadru kao alternativnome cilju.
Pri tome, četiri zrakoplova nisu pronašla Zadar, a
jednome se na krilima počela stvarati naslaga leda, pa
su teret odbacili nasumce u noć.
Nad Zadar je u 20,15 sati
stiglo 27 zrakoplova. Od njih 10 iz 236. winga, jedan je
osvjetljavao grad, dok je preostalih devet bacilo 16,25
tona bomba, među kojima četiri od dvije tisuće kg. Šest
zrakoplova iz 231. winga istreslo je tri bombe od dvije
tisuće kg, 10 bomba od 250 kg, jednu bombu od 250 kg sa
zadrškom od 12 sati i jednu bombu od 250 kg sa zadrškom
od šest sati. Jedanaest zrakoplova iz 330. winga
otkvačilo je 18,5 tona bomba.
Ukupno je, dakle, bačeno
38,75 tona bomba, među kojima sedam komada od dvije
tisuće kg. Napadači su na povratku izvijestili da je
napad bio uspješan. Prouzročeni su veliki požari na
obali i na tvorničkim zgradama, koji su se vidjeli 15
milja daleko. Protuzračna obrana iz teških flakova bila
je povremena i slaba.
Tijekom napada snimljena je
zračna fotografija br. 5004, na kojoj su označeni
pogoci.
Copyright & Design: Abdulah Seferović, Zadar, 2007
- 2009. |
Napad, 28. studenog 1943. (Povijesni muzej, Zagreb)
Ratko Novak,
Zapadna strana Poluotoka, iza 1945.
Nepoznati
snimatelj, Samostan i crkva sv. Marije.
Nepoznati
snimatelj, Pogled sa zvonika sv. Stošije na Istok.
Ante Roca, Kalelarga, 1945.
|
