ZADRANIZAM

TEKUĆI DODACI 

OBJAVLJENA KNJIGA O ZADARSKOJ FOTOGRAFIJI

Djelo obasiže 400 stranica formata 22 × 28 cm. Ilustrirano je s 306 fotografija

Početkom rujna 2009. u Zagrebu je objavljeno opsežno djelo o bogatoj prošlosti i ništa manje dinamičnoj suvremenosti zadarske fotografije, pod naslovom Photographia Iadertina. Autor je zadarski publicist Abdulah Seferović, nakladnik tvrtka Kapitol d.o.o., urednik Bože Čović, dok je likovnu i grafičku pripremu obavio Nedeljko Šević. Knjiga obasiže 400 stranica formata 22 × 28 cm. Ilustrirana je s 306 fotografija.

Pored 16 poglavlja u kojima je potanko prikazan i analiziran razvoj fotografije u Zadru od 1844. do polovice 2009. godine, pridodan je i vrlo praktičan Biografski leksikon sa 188 imena zadarskih fotografa i svih onih koji su neposredno povezani s njihovom praksom.

U početnom dijelu knjige posebna poglavlja posvećena su prvom zadarskom dagerotipistu Monsieuru Le Pescheuru, prvom stalnom fotografu Josipu Brčiću, zatim fra Dragutinu Parčiću, Nikoli Androviću, Tomasu Buratu i Ćirilu Metodu Ivekoviću. Ostali su razvrstani u poglavlja pod naslovima Putujući majstori, Majstori u sjeni i La belle épogue. Fotografija između dvaju svjetskih ratova nosi naslov Doba stagnacije, a nakon toga Ratni dokumenti. Druga polovica knjige podijeljena je na poglavlja Braća Brkan, Joso Špralja, Kreativna obvnova, Novi senzibilitet i Tranzicija.

Photographia Iaderina, među ostalim, obogaćuje sliku povijesti fotografije u Hrvata prikazima slabo poznatih hrvatskih fotografskih veličina. Također otkriva kako su zadarske novine već 1869. ukazale na „nezasitnu potrebu pojedinca da umnožava svoje slike fotografiranjem“, o čemu će Susan Sontag pisati čak 110 godina kasnije: „Onako kako pravimo i trošimo slike, tako nam treba još više slika; i još više“.

---

 

Izložba Ivana Jeričevića (1907 - 1996)

PRODOR OSOBNOG U JAVNO

Izložba pod nazivom Nepoznata lica kod fotografa Ivana Jeričevića, Iz zbirke Državnog arhiva u Zadru, otvorena krajem ožujka u prostorijama Talijanske zajednice, pruža dosad najveći javni uvid u masovnu i dugoročnu portretnu proizvodnju nekog zadarskoga fotografskog atelijera (...)

Pravo iznenađenje predstavlja otkriće da među izloženim fotografijama ima i onih koje nije sanimio šjor Nino, kako su suvremenici zvali Ivana Jeričevića (...)

Sve to međutim ostaje u sjeni učinka što ga tvori javni uvid u fotografije snimljene za osobne ili obiteljske albume, čuvare privatnih povijesnih uspomena. Brojne snimke, simboli značajnih trenutaka u životu pojedinca ili obitelji, našle su se u novom kontekstu. Osobno je odjednom postalo opće (...)

(Travanj, 2009)

---

Miljenko Domijan: Anima et corpus

AMBICIOZNA FOTOGRAFSKA AVANTURA

U pitanju je vrlo sofisticirana intelektualna zabava na crti destabiliziranog pojma jedinstvenoga i originalnog. Na jednoj strani stoji spoznaja da fotografska umnoživost dokida (benjaminovsku) auru umjetničkog djela, a na drugoj strani poljuljana vjera u realizam i autentičnost dokumentarne fotografije. Sve skupa sažima se u svijest o tome kako izložba  fotografija Miljenka Domijana Anima et corpus ukazuje na postmodernističku tendenciju novoga načina definicije i razumijevanja zbilje

(Siječanj, 2009)

---

Marice Karakaš Obradov Angloamerička bombardiranja Hrvatske u Drugom svjetskom ratu

ČETNICI SU PRVI TRAŽILI BOMBARDIRANJE ZADRA

Beskonačan prijepor oko toga jesu li partizani (Hrvati) ili Talijani tražili od saveznika da razore Zadar, konačno je postao deplasiranim. Rezultati istraživanja iz 2005. godine pokazuju kako su najranije i najpreciznije popise zračnih ciljeva saveznicima upućivali četnici Draže Mihailovića. Njihovi zahtjevi potječu još iz 1942. i 1943. godine. Na popisima se mogu naći Metković, Omiš, Šibenik, Zadar, Zagreb i brojni drugi hrvatski gradovi.

(Prosinac 2008)

ZADNJE IZMJENE

- Rujan 2009: Fotografija (Zvonimir Baričević).

- Rujan 2009. Fotografija (Hamilkar Vitaliani)

- Ožujka 2009, Fotografija (Ivan Jeričević).

- Siječanj 2009, Fotografija (Miljenko Domijan).

- Prosinac 2008, Urbis Theatralis.

- Prosinac 2008, Fotografija (Ante Brkan).

- Studeni 2008, Bombardiranje (Četnici su prvi tražili...)

- Rujan 2008, Fotografija (Joso Špralja).

- Lipanj 2008, Fotografija (Novi snzibilitet, Henri Cartier-Bresson).

- Svibanj 2008, Potraga za identitetom (Novo izdanje knjige prof. Coena),

- Ožujak 2008, Fotografija (Anna Feldmann, Abdulah Seferović).

- Veljača 2008, Bombardiranje (Bespuća).

- Siječanj 2008, Fotografija (Emilio Anriot, Vincenzo Stojan, Vicko Zaninović, Josip Bersa, Giulio Parisio, Rudi Martinov, Robert  Novaković, Vedran Sitnica, Bernard Kotlar, Ante Brkan, Tranzicija 2).

Sentimentalni putokazi u prošlost Katastrofalno razaranje Zadra i raseljavanje stanovništva daje njegovim ranim razglednicama osobito značenje. U okolnostima kada je porušeni Grad ostao bez okomite dimenzije, a time i bez realnoga vremena i funkcije, razglednice su postale autentični dokumenti o tome „kako je nešto bilo“, ali i sentimentalni putokazi u prošlost.

---

Povijesna bespuća Prva velika zabluda, koja prijeći razborit uvid u proporcije zadarske ratne Kalvarije, jest opće i uporno zaobilaženje savezničke vojne dokumentacije. Talijanski, njemački i partizanski ratni spisi dragocjeni su i nezamjenjivi za utvrđivanje posljedica, ali izravni i kompetentni podaci o razlozima bombardiranja mogu se naći samo u savezničkim arhivima. Sve ostalo su „povijesna bespuća“.

---

Kako je grad uskrsnuo iz mrtvih Zadar su, metaforično i doslovce, iz poslijeratne letargije trgnuli, nitko drugi doli njegovi nebeski zaštitnici i sjaj njihovih pozlaćenih moćnika. Stanje se u Gradu počelo kretati nabolje nakon što je Krleža ,1951. godine, organizirao izložbu Zlato i srebro.

---

Gradski đir (U Pripremi) Pamtiti znači ponovno uspostavljati bliskost. „Ako ni jedan umjetnik nije koristio neki grad za motiv, čak niti njegovi stanovnici ne žive u njemu u mašti“. Biti civiliziran prije svega znači sjećati se, a u Zadru nije teško osjetiti kako "mediteranski gradovi žive od uspomena možda više nego drugi". Tu je teško razlučiti mit od zbilje.

---

Urbis Theatralis "U Zadru se kazalište ne posjećuje tek iz običaja ili navike već iz strasti" - zapisano je u doba la belle époque. Osamnaest sezona prvoga stalnoga zadarskoga kazališta, pak, ostat će trajno zabilježeno u kulturnoj povijesti Grada, posebno kada se govori o restauraciji hrvatskoga nacionalnog duha i građanskoga kulturnog identiteta.

---

Velika tajna lutkarske magije  Cijeli splet čudnih i teško objašnjivih podudarnosti povezuje razvoj zadarskoga lutkarstva s romanom Lutkar. Možda to ne bi bilo puno više od puke slučajnosti da autor Wieslav Hejno nije u Zadru uprizorio tri predstave i da u romanu nema velik broj pojedinosti koje se podudaraju s umjetničkom praksom zadarskih lutkara.

---

Portofolio Fotografije koje snimaju novinari ponešto su drukčije od fotoreporterskih uradaka. Reklo bi se da su u pitanju dvije vrste novinske fotografije: fotoreporterska i novinarska. Potonja bi bi se mogla nazvati čak i kolateralnom, jer nastaje uzgred.

---

 Potraga za građanskim identitetom Nakon propasti socijalističkoga društvenog ustroja i uspostave hrvatske državne samostojnosti, pojavila se - uz ostalo - potreba ubrzane staleške identifikacije. Za Zadar je to značilo suočiti se s još jednim aspektom tragične prošlosti - pokidanim korijenima građanskog identiteta, koji sežu duboko u 19. stoljeće.

---

Kavane kao mjerilo uljudbe Zadar u kojemu je populacijska struktura koncem 19. stoljeća bila, kako je istražio dr. Grga Novak, potpuno urbana, više od bilo kojeg drugog mjesta u Dalmaciji, vjerovao je da su kavane prvi dokaz uljuđenosti nekoga grada. Prodor građanske društvenosti nije se očitovao samo u afinitetu za kavane i kazališta, već podjednako i u okupljanju na trgovinama, perivojima, šetalištima i sličnim „prizorištima zajedničkog života“.

---

Photographia Jadertina Unatoč katastrofalnom razaranju grada i drastičnoj redukciji arhivskih fondova u dvama svjetskim ratovima, moguće je ustvrditi kako je razvoj fotografije u Zadru bio ne samo sukladan trendu općih pojava u svijetu već i mnogostruko specifičan.

---