TEKUĆI DODACI
Izložba
Ivana Jeričevića (1907 - 1996)
PRODOR OSOBNOG U JAVNO
Izložba pod nazivom Nepoznata
lica kod fotografa Ivana Jeričevića, Iz zbirke Državnog arhiva u
Zadru, otvorena krajem ožujka u prostorijama Talijanske
zajednice, pruža dosad najveći javni uvid u masovnu i dugoročnu
portretnu proizvodnju nekog zadarskoga fotografskog atelijera
(...)
Pravo iznenađenje predstavlja
otkriće da među izloženim fotografijama ima i onih koje nije
sanimio šjor Nino, kako su suvremenici zvali Ivana Jeričevića
(...)
Sve to međutim ostaje u sjeni učinka
što ga tvori javni uvid u fotografije snimljene za osobne ili
obiteljske albume, čuvare privatnih povijesnih uspomena. Brojne
snimke, simboli značajnih trenutaka u životu pojedinca ili
obitelji, našle su se u novom kontekstu. Osobno je odjednom
postalo opće (...)
(Travanj, 2009)
Miljenko Domijan:
Anima et corpus
AMBICIOZNA FOTOGRAFSKA AVANTURA
U pitanju je
vrlo sofisticirana intelektualna zabava na crti destabiliziranog
pojma jedinstvenoga i originalnog. Na jednoj strani stoji
spoznaja da fotografska umnoživost dokida (benjaminovsku) auru
umjetničkog djela, a na drugoj strani poljuljana vjera u
realizam i autentičnost dokumentarne fotografije. Sve skupa
sažima se u svijest o tome kako izložba fotografija Miljenka
Domijana Anima et corpus ukazuje na postmodernističku
tendenciju novoga načina definicije i razumijevanja zbilje
(Siječanj, 2009)
Marice Karakaš
Obradov
Angloamerička bombardiranja Hrvatske u Drugom svjetskom ratu
ČETNICI SU
PRVI TRAŽILI BOMBARDIRANJE ZADRA
Beskonačan
prijepor oko toga jesu li partizani (Hrvati) ili Talijani
tražili od saveznika da razore Zadar, konačno je postao
deplasiranim. Rezultati istraživanja iz 2005. godine pokazuju
kako su najranije i najpreciznije popise zračnih ciljeva
saveznicima upućivali četnici Draže Mihailovića. Njihovi
zahtjevi potječu još iz 1942. i 1943. godine. Na popisima se
mogu naći Metković, Omiš, Šibenik, Zadar, Zagreb i brojni drugi
hrvatski gradovi.
(Prosinac 2008)
Potraga za
građanskim identitetom
Nakon propasti socijalističkoga društvenog ustroja i uspostave
hrvatske državne samostojnosti, pojavila se - uz ostalo -
potreba ubrzane staleške identifikacije. Za Zadar je to značilo
suočiti se s još jednim aspektom tragične prošlosti - pokidanim
korijenima građanskog identiteta, koji sežu duboko u 19.
stoljeće.
Kavane kao mjerilo uljudbe Zadar
u kojemu je populacijska struktura koncem 19.
stoljeća bila, kako je istražio dr. Grga Novak,
potpuno urbana, više od bilo kojeg drugog mjesta u
Dalmaciji, vjerovao je da su kavane prvi dokaz
uljuđenosti nekoga grada. Prodor građanske
društvenosti nije se očitovao samo u afinitetu za
kavane i kazališta, već podjednako i u okupljanju na
trgovinama, perivojima, šetalištima i sličnim
„prizorištima zajedničkog života“.
Photographia Jadertina
Unatoč katastrofalnom razaranju grada i
drastičnoj redukciji arhivskih fondova u dvama svjetskim
ratovima, moguće je ustvrditi kako je razvoj fotografije u Zadru
bio ne samo sukladan trendu općih pojava u svijetu već i
mnogostruko specifičan.
ZADNJE IZMJENE
- Ožujka 2009, Fotografija (Ivan
Jeričević).
- Siječanj 2009, Fotografija
(Miljenko Domijan).
-
Prosinac 2008, Urbis Theatralis.
-
Prosinac 2008, Fotografija (Ante Brkan).
- Studeni 2008, Bombardiranje
(Četnici su prvi tražili...)
-
Rujan 2008, Fotografija (Joso Špralja).
-
Lipanj 2008, Fotografija (Novi snzibilitet, Henri Cartier-Bresson).
-
Svibanj 2008, Potraga za identitetom (Novo izdanje knjige prof. Coena),
- Ožujak 2008, Fotografija (Anna Feldmann,
Abdulah Seferović).
- Veljača 2008, Bombardiranje (Bespuća).
- Siječanj 2008, Fotografija (Emilio Anriot, Vincenzo Stojan, Vicko
Zaninović, Josip Bersa, Giulio Parisio, Rudi Martinov, Robert Novaković, Vedran Sitnica,
Bernard Kotlar, Ante Brkan, Tranzicija 2).
|
|
 Sentimentalni
putokazi u prošlost
Katastrofalno razaranje Zadra i
raseljavanje stanovništva daje njegovim ranim razglednicama osobito
značenje. U okolnostima kada je porušeni Grad ostao bez okomite dimenzije, a
time i bez realnoga vremena i funkcije, razglednice su postale autentični
dokumenti o tome „kako je nešto bilo“, ali i sentimentalni putokazi
u prošlost.
Povijesna bespuća
Prva velika zabluda, koja prijeći razborit
uvid u proporcije zadarske ratne Kalvarije, jest opće i uporno
zaobilaženje savezničke vojne dokumentacije. Talijanski,
njemački i partizanski ratni spisi dragocjeni su i nezamjenjivi
za utvrđivanje posljedica, ali izravni i kompetentni podaci o
razlozima bombardiranja mogu se naći samo u savezničkim arhivima. Sve ostalo
su „povijesna bespuća“.
Kako je
grad uskrsnuo iz mrtvih
Zadar su, metaforično i doslovce, iz
poslijeratne letargije trgnuli, nitko drugi doli njegovi
nebeski zaštitnici i sjaj njihovih pozlaćenih moćnika.
Stanje se u Gradu počelo kretati nabolje nakon što je
Krleža ,1951. godine, organizirao izložbu Zlato
i srebro.
Gradski đir (U
Pripremi) Pamtiti
znači ponovno uspostavljati bliskost. „Ako ni jedan umjetnik nije
koristio neki grad za motiv, čak niti njegovi stanovnici ne žive u
njemu u mašti“. Biti civiliziran prije svega znači sjećati se, a
u Zadru nije teško osjetiti kako "mediteranski
gradovi žive od uspomena možda više nego drugi". Tu je teško
razlučiti mit od zbilje.
 Urbis Theatralis
"U Zadru se kazalište ne posjećuje tek iz običaja
ili navike već iz strasti" - zapisano je u doba
la belle époque. Osamnaest sezona prvoga
stalnoga zadarskoga kazališta, pak, ostat će trajno
zabilježeno u kulturnoj povijesti Grada, posebno
kada se govori o restauraciji hrvatskoga nacionalnog
duha i građanskoga kulturnog identiteta.
Velika tajna lutkarske magije
Cijeli splet čudnih i teško objašnjivih podudarnosti
povezuje razvoj zadarskoga lutkarstva s romanom Lutkar. Možda to ne bi bilo puno više od
puke slučajnosti da autor Wieslav Hejno nije u
Zadru uprizorio tri predstave i da u romanu nema
velik broj pojedinosti koje se podudaraju s
umjetničkom praksom zadarskih lutkara.
Portofolio Fotografije koje
snimaju novinari ponešto su drukčije od fotoreporterskih
uradaka. Reklo bi se da su u pitanju dvije vrste novinske
fotografije: fotoreporterska i novinarska. Potonja bi bi se
mogla nazvati čak i kolateralnom, jer nastaje uzgred.
|
